Foto: Shutterstock
Polazak u prvi razred jedan je od većih stresova i za decu i za roditelje, te stručnjaci za Kurir savetuju kako da što bezbolnije prođete kroz ove velike životne promene…
Oko 65.000 mališana će za 10 dana prvi put sesti u školske klupe, a polazak u prvi razred jedan je od većih stresova i za decu i za roditelje!
Stručnjaci kažu da budućim prvacima pre 1. septembra treba dobro objasniti kako sistem funkcioniše i koje su im buduće obaveze, ali ih ne treba ostaviti u ubeđenju da je škola bauk i nešto od čega treba da se plaše i strepe!
- Polazak u prvi razred predstavlja jednu veliku životnu promenu kako za decu, tako i za roditelje. Mališani dobijaju potpuno novu ulogu, predstoji im sistematsko učenje, nove obaveze i pravila… – objašnjava za Kurir školski psiholog Branka Tišma.
Organizacija dana
Takođe je drugačija i organizacija dana. Svi ukućani se moraju prilagoditi novim okolnostima – vremenu ustajanja, odlaska u školu, učenja…
Nove okolnosti, informacije i obaveze mogu vrlo lako zbuniti sedmogodišnjake, pa Tišma kaže da je mnogo bolje objasniti im šta ih čeka pre nego što se nađu u toj situaciji.
– S decom treba pričati o školi i kako nastava izgleda. Jedan od dobrih načina je da im ispričamo kako je nama bilo kada smo krenuli u školu. Lično iskustvo uvek ostavlja veći utisak. S budućim prvacima se treba i prošetati do škole, da se upoznaju s prostorom, da vide školsko dvorište u kom će se igrati, da upoznaju put kojim će ići… – kaže ona.
Dobro bi bilo pre početka škole odrediti i gde će biti prostor za učenje i zajedno ga s detetom opremati, to jest razgovarati gde bi mogle da stoje sveske, knjige, olovke…
– Bilo bi dobro i da se pre početka škole za tim stolom organizuju neke aktivnosti kao što su crtanje, sklapanje kockica i slično. To u početku ne mora da bude duže od desetak minuta, važno je da se dete navikne na taj prostor i na koncentrisan rad – kaže Tišma i dodaje da deca u početku u školi imaju problema da sede 45 minuta i budu koncentrisani, ali učitelji vode računa o tome, pa gledaju da predavanje nekako iskombinuju i s drugim aktivnostima.
Samostalni u prednosti
Naša sagovornica napominje i da, ukoliko to nismo uradili dosad, decu treba što više osamostaliti kada je u pitanju briga o sebi. Oni treba da budu samostalni oko oblačenja, ishrane i sređivanja svog prostora. Samostalnija deca imaju više uspeha u prilagođavanju školskim obavezama.
Sačekajte s nabavkom svezaka i olovaka
Što se tiče ostalih priprema – svezaka, olovaka i ostalog školskog pribora, školski psiholog Branka Tišma savetuje da se s tim sačeka.
– Sveske i školski pribor ne treba kupovati pre nego što učitelj kaže šta je potrebno. Neki učitelji vole male, drugi velike sveske. Neki s tvrdim koricama, a neki s mekim koricama. Te stvari neće pobeći, s tim se i može sačekati dok učitelji ne kažu šta je potrebno – kaže ona.
Jako je važno da roditelji imaju poverenje u odrasle osobe koje će voditi računa o njihovom detetu, ali i u svoje dete. Ovo je velika novina i za decu i za roditelje, ali dete je u tom uzrastu spremno da prihvati nove obaveze i različite izazove – zaključuje ona.
Pedijatar dr Saša Milićević kaže za Kurir da je vrlo važno decu psihološki pripremiti – objasniti im što više kako stvari funkcionišu, ali ih ne plašiti time.
Saveti za roditelje budućih prvaka
– Razgovarajte s detetom o školi, kako je škola organizovana, koliko traju časovi i odmori
– Trudite se da, kada govorite o obavezama i pravilima, ne deluje kao da je škola nešto strašno
– Prošetajte se s detetom do škole da upozna put, vidi zgradu, gde je školsko dvorište
– Raspitajte se da li još neko iz vrtića ide u tu školu i, ako ide, upoznajte dete s tom informacijom
– Zajedno organizujte budući prostor za učenje
– Zajedno praktikujte neke aktivnosti za stolom za kojim će se učiti
– Neki roditelji kažu: „Ništa mu ne pričam, sam će da vidi“, ali to ne treba raditi, jer dete ne sme da ne zna o čemu se radi, inače će to za njega biti veliki šok – kaže Milićević i napominje da, s druge strane, i učitelje obavezno treba informisati ukoliko dete boluje od nekog hroničnog oboljenja.
Kurir.rs/Ružica Kantar
