Prepreka mnogo, a koja su rešenja?
Foto:Profimedia
Da na fakultetima bude više studenata sa posebnim potrebama potrebno je prilagoditi – i nastavu i udžbenike. Zakonom predviÄ‘eno, ipak, u praksi nije uvek realizovano. Najteže je onima sa oštećenim sluhom, jer na fakultetima Beogradskog univerziteta nema tumaÄa znakovnog jezika jer nije rešeno ko ih plaća. Zbog ovih i drugih prepreka, meÄ‘u gluvima u Srbiji, gotovo da nema visokoobrazovanih.
Koliko vas zna znakovni jezik – malo. Šta biste uradili da vas gluva osoba zamoli za pomoć ili neku informaciju – verovatno ništa, jer je ne biste razumeli.
To znaÄi da ne umemo da komuniciramo sa oko 14.000 ljudi koliko, prema podacima Saveza gluvih i nagluvih, u našoj zemlji koristi srpski znakovni jezik.
Samo je desetak uspelo da završi fakultet. Retko upisuju ono što žele, već ono Äime gluvi mogu da se bave.
Mihailo Gordić, potpredsednik Gradske organizacije gluvih Beograda istiÄe da obrazovanje gluvih nije na adekvatnom nivou, a da bilingvalno obrazovanje ne postoji.
"Kada je reÄ o visokoškolskom obrazovanju, ne angažuju se tumaÄi za srpski znakovni jezik. Mali broj gluvih osoba je uspelo da, uz podršku porodice, ili samostalno, ukoliko koristi aparat, završi fakultet ili da upiše, najÄešÄ‡e neke vizuelne smerove. To su uglavnom likovne umetnosti, dok se za društvene nauke retko opredeljuju", objašnjava Gordić.
Srpski znakovni jezik nije deo programa
Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija, znakovni jezici su izjednaÄeni sa govornim jezicima, a gluve osobe se tretiraju kao jeziÄka manjina, zbog Äega se u razvijenim zemljama sprovodi bilingvalno obrazovanje gluvih, odnosno uÄenje znakovnog i pisanog jezika.
Srpski znakovni jezik još nije deo školskog programa.
Dragana RaiÄević, lingvista za srpski znakovni jezik ukazuje da je njihov prvi maternji jezik srpski znakovni jezik, ali da oni taj jezik ne mogu da uÄe tokom svog školovanja, što to dovodi do brojnih problema.
"Oni ne mogu da prate nastavu drugih predmeta, zbog toga je neophodno da se radi na sveobuhvatnom istraživanju srpskog znakovnog jezika, kako bi se kreirali nastavni materijali za uÄenje srpskog znakovnog jezika", ukazuje RaiÄević.
Bitno je i sa kakvim predznanjem upisuju fakultet. Oni koji su pohaÄ‘ali specijalnu školu za gluve imaju bolju socijalizaciju, dok, kako tvrde, u redovnim školama stiÄu bolje obrazovanje. Nedostaju i struÄni tumaÄi.
Šta je rešenje
Mihailo Gordić objašnjava da su to uglavnom deca gluvih roditelja koja misle da znaju prevoÄ‘enje, ali tu se najÄešÄ‡e radi o prepriÄavanju sa jednog na drugi jezik.
"Profesionalni tumaÄi za znakovni jezik moraju biti visokoškolski obrazovani, moraju završiti znakovni jezik, uÄiti tehnike prevoÄ‘enja, jer srpski znakovni jezik i govorni jezik nisu isto. Moraju se specijalizovati za oblast koju žele da rade", ukazuje Gordić.
Kao rešenje vide: reformu obrazovnog sistema, angažovanje većeg broja tumaÄa, bolju komunikaciju nadležnih institucija sa zajednicom gluvih, ali i celog društva.
Na Filološkom fakultetu u Beogradu, ovog semestra, prvi put održava se fakultativna nastava za srpski znakovni jezik na osnovnom nivou.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE