Od vodopada FruÅ¡ke gore, preko pećina Rtnja, do najmekÅ¡e trave DivÄibara
Foto:Nenad Mihajlović / RAS Srbija
Tajni prolazi do najskrivenijih vidikovaca, vodopadi kao sa najlepših slika iz dalekih zemalja, zaštićena priroda i retke biljke i zverke. Sve su to naša prirodna bogatstva, a zbog jednog od njih ulazimo i na svetsku scenu.
Za svetsku prirodnu baštinu ove godine nominovane su bukove šume u nacionalnim parkovima "Fruška gora", "Tara" i "Kopaonik" kao svetska prirodna baština.
PrekograniÄno dobro obuhvata 80 bukovih šuma u 12 zemalja Evrope, a ove godine, u januaru su predate nominacije za proširenje sa još 10 zemalja koje uÄestvuju sa 30 rezervata bukovih šuma. MeÄ‘u njima su Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Severna Makedonija, Švajcarska, ÄŒeška, Poljska, SlovaÄka, Italija i Francuska.
Kao najzastupljeniji šumski ekosistem, oÄuvan i netaknut u prašumskom obliku, status rezervata prirode u Srbiji prve su dobile upravo bukove šume. Bukva je specifiÄna po tome što raste i do 30 metara visine sa stablom debelim i do dva metara. Može da doživi i 200 leta.
- Prvo zaštićeno prirodno dobro u Srbiji je Strogi prirodni rezervat "ZeleniÄje" proglašeno 1948. godine, upravo netaknuta bukova šuma lovor-višnjom. Osim ove, u najstarije zaštićene bukove šume u Srbiji spadaju Strogi prirodni rezervat "Felješana" i Opšti prirodni rezervat "Danilova kosa", gde je strogi režim zaštite već sedam decenija - kažu za "Blic" struÄnjaci ZZPS.
MeÄ‘utim, ovo nisu jedini lokaliteti koji su u našoj zemlji pod budnim okom svetske javnosti. Sve veći broj naših i stranih turista svake godine stiže na Taru, Rtanj, Frušku goru, DivÄibare...
MistiÄne šume
Turizmolog Boris Tot kaže za "Blic" da su šume na Tari još starim Slovenima bile mistiÄne i jedinstvene. Smatrali su i verovali da na Tari žive neki od njihovih bogova. Tako je Tara i dobila ime, po bogu Taru.
- Osim turistiÄkih potencijala, poput Mokre Gore, Šarganske osmice, manastira RaÄe, na Tari je vredno posetiti jezero Zaovine. Na obali jezera i obroncima Tare je i otkrivena PanÄićeva omorika. Za nju kažemo da je srpska uspavana lepotica jer se za njeno postojanje nije znalo sve do kraja 19. veka - kaže Tot.
Živi fosil
Fruška gora je visoka 539 metara. Tot kaže da je ona vrsta živog fosila jer je bila ostrvo za vreme Panonskog mora koje je kasnije oteklo Äerdapskom klisurom ka Crnom moru. U tom moru se izdizala poput ostrva. Tot podseća na 17 fruškogorskih manastira i isto toliko vodopada u šumama.
Srneći vodopadi i Lazin vir
Šumskim stazama se dolazi do vodopada na Fruškoj gori.
- Oni imaju tek tri, Äetiri metara visine i nalaze se u šumskom okruženju, izmeÄ‘u manastira. IstiÄu se lepotom Crni i Srneći vodopadi, kao i Lazin vir koji se nalazi u okolini Vrdnika, u blizini manastira Novo Opovo. Naziv je dobio po deÄaku Lazi koji se udavio u jezercetu koje se oformilo oko vodopada. Navodno je propao pod led - kaže Boris Tot i podseća i na Nevenin i Srebrni vodopad.
Rakovac i Zmajevac
PreporuÄuje da se na Fruškoj gori poseti okolina Rakovca. Postoji istoimeno strelište i kamenolom, a uz put se nalazi vidikovac Zmajevac sa kojeg se pruža prelep pogled na samu Frušku goru.
- Ako se uputimo od Vidikovca pešaÄkim stazama, dolazimo do odmorišta i LedinaÄkog jezera. U blizini je izvor potoka ZveÄan - kaže Tot.
Šumske koke, detlići i sove
Prirodne bukove šume prašumskog karaktera se istiÄu karakteristiÄnom faunom i florom. Važnost njihovog oÄuvanja za oÄuvanje biodiverziteta, ukljuÄuje mnoge retke i ugrožene vrste, jeste ono zbog Äega su te šume postale jedno od kljuÄnih pitanja politike oÄuvanja prirode.
- Nastanjuju ih oko 20 odsto kopnene faune u centralnoj Evropi. Procenjeno je da je Äak do 10.000 životinjskih vrsta vezano za bukove šume. Posebno su bogate vrstama detlića, šumskih sova i koka, drozdova i ptica grabljivica poput surog orla ili crne lunje. Zahvaljujući velikim naporima za oÄuvanjem, vratili su se medved, vuk i ris - kažu zaštitari prirode.
PešÄane dine u Kelebijskoj šumi
Ako se uputimo put Subotice i želimo proći puteve prirode, interesantno je prošetati Kelebijskom šumom.
- PodruÄje se nalazi na pesku i, ako se uputimo stazama kroz Kelebijsku šumu, videćemo pešÄane dine. Možemo reći da se Subotica nalazi u pustinji, u SubotiÄkoj pešÄari. Oko 1880. godine u okolini Subotice bilo je 2.000 hektara šuma, a u 20. vek smo ušli sa 9.000 hektara šumskih površina - kaže Boris Tot.
PanÄićev skakavac, retka i ugrožena vrsta na Tari
Tara je jedino mesto u svetu gde se može sresti PanÄićev skakavac, retka i ugrožena životinjska vrsta.
- PanÄić je pronašao tog skakavca, a kasnije se njime bavio Sergej Matvejev, jedan od ruskih "belih" migranata koji je istraživao insekte. Matvejev je našao da je PanÄićev skakavac vezan za podruÄje crnog bora i vresa. PanÄićev skakavac je najspecifiÄnija vrsta na Tari, ima zakržljala krila i sposobnost mimikrije - kaže za "Blic" Ranko Milanović, rukovodilac Službe informisanja u Nacionalnom parku "Tara". Osim toga pronašli su i srpsku režuhu, retku biljku, endemsku vrstu nejestivih peÄuraka – tartufa, ali i malu sovu.
Rtanj - Od Äaja do serbike
Iz ravnica istoÄne Srbije naglo se diže planina Rtanj koja izaziva divljenje, a mnoštvo podzemnih izvora, pećina i jama krase skrivene delove njene unutrašnjosti. Zbog svog karakteristiÄnog piramidalnog oblika, Rtanj godinama privlaÄi istraživaÄe te je nazvan "MistiÄna planina".
Poseta Rtanju nije potpuna bez izazovnog penjanja na njegov najviši vrh Šiljak (1.560 m) sa kog puca pogled Äak do ušÄ‡a Save u Dunav.
Rtanj je zaštićeno prirodno bogatstvo, izmeÄ‘u ostalog, i zbog endemskih vrsta koje ovde uspevaju. Rtanjski Äaj je svakako najpoznatiji, a naroÄito se izdvaja cvet ramonda serbika. Severna strana planine prekrivena je šumama i pašnjacima, obrasla autohtonim biljnim vrstama i obiluje izvorima pitke vode.
Kao tipiÄno planinsko stanište, Rtanj je prirodno stanište velikog broja vrsta ptica, a vodotokovi njegovog podnožja znaÄajni su zbog prisustva autohtonih vrsta riba, kao što su potoÄna pastrmka i mrena.
DivÄibare - Meka trava, jod i Vražji vir
Tajne oÄuvane prirode, a nadasve i pravo turistiÄko mesto, nalazi se nadomak Valjeva pod okriljem planine Maljen – DivÄibare. Smešteno je na nadmorskoj visini od nepunih 1.000 metara i sa svih strana okruženo visovima koji ga štite od vetrova, ublažavaju klimu i pružaju izvanredan pogled.
Ovde izvire veliki broj reÄica i potoka koji pripadaju slivovima Kolubare i Zapadne Morave. Najinteresantnija je reka Manastirica koja pravi vodopad visok oko 20 metara, a meštani ga zovu Skakalo. Na DivÄibarama postoje Äetiri rezervata prirode: Crna reka, ÄŒalaÄki potok, Zabalac i Vražji vir. Imaju blagu i prijatnu klimu, a zbog svog dobrog geografskog položaja do DivÄibara dopiru vazdušne mase sa Mediterana i "sukobljavaju" se sa vazdušnim masama Karpata i Panonske nizije, Äime se može objasniti prisustvo joda u vazduhu. To ovo podruÄje Äini riznicom dobrog zdravlja. DivÄibare je poznato po livadama sa lepom mekom travom, a u davna vremena bilo je sinonim za ispašu stoke, kosidbu i seÄu šuma. ÄŒetinarske šume su od najvećeg znaÄaja, a meÄ‘u drvećem se istiÄu beli i crni bor, jele, smrÄa, bukva, kleka i planinarski bor.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE