Ovaj OBIÄŒAJ nikako ne sme DA SE PREKRÅ I, za devojke je ovo POSEBAN DAN
Foto:Beta/Emil Vas
Pravoslavna crkva i njeni vernici , 7. jula, proslavljaju Ivandan (Ivanjdan), praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja.
Sveti Jovan je poznat kao Jovan PreteÄa jer je došao pre Hrista, a kao Krstitelj zato što je pored drugih krstio i Hrista. Poznat je i kao Biljober ili Travar jer je živeo skromno hraneći se biljem, bubama, skakavcima i medom divljih pÄela, a odevao u haljinu od kostreti.
Sveti Jovan se još zove Igritelj, jer se veruje da se sunce, kada se tog jutra raÄ‘a, igra na nebu. Zaštitnik je kumstva i pobratimstva, a kumovao je i Isusu Hristu krsteći ga u reci Jordan.
U narodu postoji obiÄaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" stoga što se Jovan Kristitelj, koji je roÄ‘en na današnji dan po starom raÄunanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.
Od svih ostalih proroka, sveti Jovan se razlikuje naroÄito po tome što je imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao.
Za ruku svetog Jovana priÄa se da ju je svake godine, na dan svetiteljev, arhijerej iznosio pred narod, a da se ponekad ta ruka javljala raširena oznaÄavajući rodnu i obilnu godinu, a ponekad i zgrÄena najavljujući loš rod i glad.
Od rane mladosti sveti Jovan je Äeznuo za usamljeniÄkim životom. Zato se, kad je stasao, odvažio da ode u pustinju u predele oko donjeg toka reke Jordana da bi se u samoći predao svojoj misiji: najavljivanju Hristovog dolaska.
Sveti Jovan je poslednji veliki prorok. Na ikonama je predstavljen kako krštava Isusa u Jordanu ili kako stoji i desnom rukom pokazuje nebo, dok u levoj drži dugi štap s krstom na vrhu, preko koga stoji traka sa reÄima "Pokajte se jer se bliži carstvo nebesko".
Ivanjdanski obiÄaji
O Ivanjdanu pletu se venci od ivanjskog cveća, i njima se kite staje, a uoÄi tog dana, Äobani pale brezove lile (vatre), pa obilaze torove i ovce gde Äuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju svakojake igre oko pobodenih vatri. Ovo paljenje mašala za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoÄi Božića, Äime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao letnje, ivanjdansko, niti onako toplo greje.
Pletenjem venaca želi se reći da je priroda u razvoju došla do svoje najviše taÄke (sredina leta), i da se tim vencima priroda ovenÄava. Ti venci ujedno podsećaju i mlade da razmišljaju o svadbenim vencima. Devojke u vence stave crvenu ružu. Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.
Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojaÄana lekovita svojstva, zato se bere lekovito bilje i pletu venci, koje se Äuva u kući kao lek protiv raznih bolesti.
Ivanjdan se može nazvati i DevojaÄkim praznikom jer je Äitav niz rituala poveren devojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoÄi Ivandana devojke pale ivandanjske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence. Devojke iz Gruže palile su s veÄeri živu vatru ili kres, a s vencima ivandanjskog cveća celu noć su igrale i pevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten venac bi stavljala na vrh kapije. SliÄno se radilo i u ÄaÄanskim selima. Sve se to radi u šali pa je devojaÄki smeh i cika odzvanjao u noći. Ovde se takoÄ‘e veruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući.
U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se Äuvaju i da uÄ‘u u vinograd tri dana pre i tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga Äuva Sveti Jovan. Gružanke devojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdangledaju kako je niklo.
Ivandan se smatrao znaÄajnim praznikom i za njega je bio vezan Äitav niz obreda. VeÄe pred Ivandan devojke su brale ivansko (žuto ili crveno) i petrovsko (plavo) cveće, stavljale ga na jedno mesto, a zatim od tog cveća plele vence koje su potom stavljale na sve zgrade, torove, vrata, njive, livade, pa i na krst u selu. Smatra se da ivandanski venci predstavljaju Sunce.
Da je ovaj praznik vezan za Sunce i njegovo kretanje svedoÄi i obiÄaj paljenja ivandanskih vatri, koje su letnji pandan badnjaÄkim vatrama. VeÄe pred Ivandan palile su se lile i obnosile oko kuća, zgrada, njiva, torova, pa Äak i oko Äitavog sela, Äime se stvarao magijski vatreni krug u koji ne mogu da prodru zle sile.
U istoÄnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi veruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom lekarskom društvu, zabeležio je i verovanje da se kroz vence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlaÄe i žene koje nemaju decu.
Potom se kupaju u reci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobaÄaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz venÄića i prave svoj venac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i veruju da će im sledeća trudnoća uspeti.
Kojim god povodom da su pravljeni, venÄići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kaÄe iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Veruje se da će štititi dom od nesreće tokom cele naredne godine.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE