Zbogom, legendo, voli te tvoja košarka
Foto:Srdjan Stevanovic/StarSport
U Beogradu je u 95. godini preminuo Borislav Bora Stanković, legendarni srpski košarkaški radnik.
Stanković je jedan od osnivača KK Crvena zvezda, reprezentativac Jugoslavije i čovek koji je postigao prvi koš u istoriji Svetskih prvenstava.
Stanković nastupao za Crvenu zvezdu, Železničar i Partizan tokom igračke karijere 1946-1953, s tim što je u crno-belima paralelno obavljao i funkciju trenera.
Trenerskim poslom se bacio sve do 1970, a stvorio i deset godina predvodio OKK Beograd, a osvojio je i titulu u Italiji sa Kantuom. Po tri puta je bio šampion Jugoslavije kao igrač i trener, uz dva Kupa Jugoslavije.
Međutim, zauvek će biti upisan u istorijske knjige kao funkcioner, i to na poziciji generalnog sekretara FIBA od 1976. do 2002. godine, a bio je član i Međunarodnog olimpijskog komiteta.
Tokom njegove ere košarka se transformisala u jedan od najpopularnijih sportova na svetu, a posebno se istakao ohrabrivanjem stranih kšarkaša da se okušaju u NBA ligi, te omogućavanju NBA profesionalaca da igraju za svoje reprezentadije na Olimpijskim igrama od 1992, a posle i na svetskim prvenstvima.
Stanković je jedan od najzaslužnijih za ogromnu ekspanziju košarke u drugoj polovni 20. veka, a u njegovoj eri dobili smo liniju za šut za tri poena, nove dimenzije terena, umesto dva poluvremena utakmice u organizaciji FIBA su promenile sistem na četiri četvrtine kako bi se igra približila NBA košarci.
Zahvaljujući njemu Hrvatska je dobila pravo nastupa na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni na kojima su "kockasti" poraženi u finalu od originalnog "Tima snova".
Potom je bukvalno "izmislio" kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Atini 1995. koje su omogućili SR Jugoslaviji da se vratio na međunarodnu scenu i osvoji istorijsko zlato.
Rođen je u Bihaću, danas Bosni i Hercegovini 1925. godine, kao mlad se doselio u Novi Sad, a posle Drugog svetskog rata je prešao u Beograd.
Doplomirao je na fakultetu za veterinarsku medicinu, ali se nakon deset godina rada kao veterinarski inspektor 1966. godine potpuno posvetio košarci.
Tečno je govorio šest stranih jezika, 1991. je primljen u košarkašku Kuću slavnih, 2007. u FIBA Kuću slavnih, a 2000. u žensku košarkašku Kuću slavnih.
Ukupno je učestvovao na 28 evropskih prvenstvava, po 14 svetskih i Olimpijskih igara, te na 12 kongresa FIBA.
Imao je jednu ćerku, dvoje unučadi i dvoje praunučadi.
Ceo košarkaški svet oprašta se od Bore Stankovića.
Crvena zvezda i Partizan, Košarkaški savez Srbije (KSS), Međunarodna košarkaška federacija (FIBA), Evroliga, ABA liga žale za odlaskom čoveka koji je posvetio ceo svoj život ovom sportu.
Ostaće upamćen kao jedan od utemeljivača jugoslovenske košarke, osnivač KK Crvena zvezda i OKK Beograd sa kojima je osvojio po tri titule šampiona.
Igrao je i za Partizan, bio trener italijanskog Kantua, postigao je prvi koš u istoriji svetskih prvenstava, bio jedan od osnivača Kupa šampiona, preteče današnje Evrolige.
Pregled karijere
Diplimirao na Veterinarskom fakultetu u Beogradu.
Veterinarski inspektor za kontrolu mesa u Beogradu, deset godina.
1948: u Beogradu dobio diplomu košarkaškog trenera, posle učešća na nekoliko trenerskih seminara u Jugoslaviji i inostranstvu.
1966: ostavio posao veterinara zbog profesionalnih obaveza u košarci.
1972: zamenik generalnog sekretara FIBA.
1976-2002: generalni sekretar FIBA.
2002 – : počasni generalni sekretar FIBA.
1988-2005: član MOK.
2005 : počasni predsednik KSS.
2009 : Srpsko veterinarsko društv, Akademija veterinarske medicine, Počasni doktor, 3. septembar 2009.
Kao košarkaš
Državni prvak sa Crvenom zvezdom 1946. i 1947.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 36 utakmica, od 1948. do 1953, zaključno sa Osmim evropskim prvenstvom u Moskvi 1953. Učesnik Prvog svetskog šampionata u Buenos Ajresu 1950.
Kao trener
OKK Beograd 1953-1963 i 1965.
Prvak Jugoslavije 1958, 1960, 1962. i 1965.
Oransoda (Kantu, Italija) 1966-1969.
Prvak Italije 1968.
Domaća sportska administracija
1953-1966: član Predsedništva Košarkaškog saveza Jugoslavije.
1956-1966: generalni sekretar KSJ.
1988-2005: član Olimpijskog komiteta Jugoslavije.
Međunarodna košarkaška administracija
1958: izabran za člana komisije FIBA za evrokupove.
1960: na predlog generalnog sekretara FIBA Vilijama DŽonsa postavljen za njegovog pomoćnika.
1972: zamenik generalnog sekretara FIBA.
Po ovlašćenju generalnog sekretar FIBA bio zadužen za organizaciju košarkaških turnira na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju, Minhenu i Montrealu, za Svetska prvenstva za košarkašice 1971. i 1975, kao i za nekoliko evropskih šampionata.
1976: postavljen za generalnog sekretara FIBA.
1976-2002: odgovoran za sva zvanična FIBA takmičenja.
1987: zajedno sa Američkom košarkaškom asocijacijom (NBA) organizovao prvi „otvoreni“ turnir, čiji je domaćin bio Milvoki (SAD), koji je ugostio reprezentaciju Sovjetskog Saveza i ekipu milanskog Trejsera.
Međunarodna sportska administracija
Od 1980: član Borda poverenja Najsmitove „Kuće slavnih“.
1981-1983: član pres-komisije MOK.
1982-93: generalni sekretar Udruženja letnjih olimpijskih međunarodnih federacija (ASOIF).
Od 1982: član Komisije za olimpijski pokret MOK.
Od 1982: član Borda Komisije za olimpijski pokret MOK.
1988-2005: član MOK.
1988-92: član Koordinacione komisije za 25. letnje Olimpijske igre 1992.
1990-1994: član Komisije za pripremu 12. Kongresa MOK, u Parizu 1994. (stogodišnjica od prvog Kongresa).
1991: uvršten u Najsmitovu „Kuću slavnih“.
1992: član Komisije za olimpijske programe MOK.
1992-93: član Istražne komisije za 27. Olimpijske igre 2000.
1992-96: član Koordinacione komisije za 26. Olimpijske igre 1996.
1994-96: član Studijske komisije za Stogodišnjicu olimpijskog kongresa, u Parizu, 1994.
1996: član Ženske i Sportske radne grupe.
1998: član Izvršnog komiteta Mediteranskih igara.
1999: član Koordinacione komisije za 28. Olimpijske igre, u Atini, 2004.
Priznanja
1974: Oktobarska nagrada grada Beograda za zasluge u sportu.
1983: „Svetski sportski lider“, priznanje koje dodeljuje Američka sportska akademija za razvoj međunarodnog sporta.
1983: Orden zasluga za košarku Košarkaškog saveza Venecuele.
1985: Olimpijski orden, koji mu je dodelio predsednik MOK Huan Antonio Samaran.
1986: Povelja za pomoć i saradnju Košarkaškog saveza Obale Slonovače.
1987: Orden zasluga SR Nemačke.
1991: Izabran za člana Nejsmitove „Kuće slavnih“.
1996: „Najsimtova nagrada za izuzetan doprinos“, koju dodeljuje Tipof klub iz Atlante (SAD).
1999: Nacionalni orden lava, koji dodeljuje država Senegal.
2001: „Zlatni majstor“, priznanje koje dodeljuje „Forum visoke direkcije“ iz Madrida.
2001: Vitez ordena Legije časti, koji dodeljuje država Francuska.
2002: Orden zasluga SR Jugoslavije.
2003: Zlatna plaketa Olimpijskog komiteta Srbije i Crne Gore.
2006: Olimpijski orden, koji mu je dodelio predsednik MOK Žak Rog.
2007: Izabran za člana FIBA „Kuće slavnih“.
2010: Orden časti sa zlatnim zracima Republike Srpske.
2011: „Majska nagrada“ Sportskog saveza Srbije za životno delo.
2012: Specijalno priznanje Sportskog saveza Srbije.
2015: FIBA nagrada za životno delo.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala pročitajte OVDE