Nisam sujeverna, ali što bih razmišljala da li sam KRIVA AKO NEKO UMRE
Foto:Profimedia
ObiÄaji na sahranama u Srbiji neretko mogu da zbune i frapiraju, da se upitate: "Pobogu, šta to rade?!", jer, ukoliko niste iz tog kraja, može vas priliÄno zaÄuditi zašto se rukama pokojnika kao važan detalj istiÄe se sat, prethodno navijen, ili mobilni telefon.
Na jugu Srbije praktikuje se jedan, blago reÄeno, neobiÄan obiÄaj. Ako im u kratkom vremenskom periodu umru dva bliska srodnika, zbog verovanja da bi mogla uslediti i treća smrt, u mrtvaÄki sanduk stavljaju lutku i to najÄešÄ‡e Barbiku s obzirom na to da specifiÄnih pogrebnih lutaka za ovu namenu nema. To se Äini iz ubeÄ‘enja da će se tako prekinuti smrtni niz
- Ako u roku od godinu dana preminu dve osobe u istoj porodici, to je po snazi magije nedovoljan broj, te će morati da doÄ‘e do celovitosti, tj. do umiranja i treće duše. OžalošÄ‡eni, kako bi se spasli trećeg gubitka, u kovÄeg stavljaju lutku kao simbol supstituta trećeg pokojnika - objašnjava etnolog Bojan Jovanović.
- Umro mi je ujak iz Prokuplja, a nedugo nakon toga i tetka koja je živela u Vojvodini. Oni su bili roÄ‘eni brat i sestra, od osmoro dece koliko ih je imala njihova majka. Ostala braća i sestre, koji su takoÄ‘e u poodmaklim godinama, zabrinuli su se da bi u porodici moglo da doÄ‘e do treće smrti, pa su nam kazali da usput kupimo lutku i stavimo je u sanduk. Nisam sujeverna, ali sam odluÄila da im ispunim želju za svaki sluÄaj, što bih razmišljala da sam nešto kriva ako neko zaista umre posle ovo dvoje - priÄa jedna Nišlijka koja se susrela sa Äudnim obiÄajem.
Crna svadba
Kult mrtvih jedan je od centralnih kultova kod Vlaha. Zato i ne Äudi veliki broj obiÄaja kod ovog naroda koji se vezuju za smrt i sahranjivanje pokojnika. Jedan od tih obiÄaja je i Crna svadba.
Ako se desi iznenadna smrt momka ili devojke koji nisu stigli da za života stupe u brak, porodica pokojnika ili pokojnice može rešiti da organizuje tzv. “crnu svadbu” - simboliÄno venÄanje koje se obiÄno organizuje nakon sahrane mada može da bude i na sam dan sahrane.
Verenica ili verenik tako pristaje da se “venÄa” sa preminulom osobom i ostane sa njom “u braku” godinu dana što znaÄi da u tom periodu ne sme da se zaljubi ili da bude u vezi sa nekom drugom osobom jer bi se na to gledalo kao na “preljubu”. Ako osoba sa kojom je pokojnik bio u vezi ne želi da uÄestvuje u svadbi, može se naÄ‘i i drug ili drugarica koji će igrati funkciju mlade tj. mladoženje u zavisnosti od pola preminule osobe.
Kako će izgledati sama “crna svadba” takoÄ‘e zavisi od porodice koja je organizuje. Ima sluÄajeva da je reÄ bila samo o simboliÄnom odlasku na groblje, ali bilo je i onih koji su obiÄaje poštovali doslovno, pa je mlada bila u venÄanici, prijatelji i rodbina su bili svatovi i sa muzikom su došli na groblje. Sve je bilo sliÄno kao i na pravoj svadbi osim Äinjenice da se svi plakali.
StruÄnjaci smatraju da su ovi obiÄaji sa stanovišta tradicije nastali pod uticajem mitova i posebno su primetni tokom pripreme pokojnika sa sahranu, kada se u njegove džepove ubacuju mnoge liÄne stvari, ali i "korisne sitnice", kao na primer Äešalj, da bi i na onom svetu mogao da vodi raÄuna o svojoj urednosti.
- ObiÄaj je da se pokojniku u blizini naÄ‘u parice da bi, po verovanjima, imao da plati "put do onog sveta", a pored toga se stavljaju liÄne stvari, pa to nekada može biti i ruÄni sat ili, na primer, štap na koji se oslanjao - kaže Jovanović.
Najbolje odelo
U Srbiji je obiÄaj da se pokojnku oblaÄi najbolje odelo, koje je najÄešÄ‡e unapred pripremljeno za sahranu. Veruje se da će pokojnik biti veÄno u njemu i zato se bira upravo specijalno i najlepše kako bi u veÄnom životu bio dobro odeven.
U poslednje vreme obiÄaj je da se u džep tog odela stavi Äak i mobilni telefon, napunjen, da bi, kako se veruje, mogli u teškim trenucima da se obrate pokojniku i zatraže savet.
a izvoz svih vrsta žitarica koje su bili pod merama ograniÄenog izvoza.
- Pojam sahrane u srpskom narodu je dvoznaÄan. Kada je primenjivan u žargonu, Äesto se koristi u smislu uništenja, razaranja, dok se u etnologiji ovaj pojam tumaÄi totalno kontra od toga. Etnološki Äin sahrane je naÄin da ožalošÄ‡eni obeleže mesto na kome se pokojnik nalazi i time ga saÄuvaju, tj. obezbede - objašnjava Jovanović.
Predmeti
U kovÄeg se uglavnom stavljaju predmeti koje je preminuli koristio i voleo, što potvrÄ‘uje predsednik Udruženja privatnih pogrebnika Srbije Vlada Radović i vlasnik jednog pogrebnog preduzeća.
- NajÄešÄ‡e sam prisustvovao situacijama kada se u pokojnikov kovÄeg ubacuju liÄne stvari kao što su omiljene novine, knjiga ili naoÄari - kaže Radović, i naglašava da ove mnogima Äudne, da ne kažemo bizarne, obiÄaje ne poštuju samo "neobrazovani" ljudi:
- Skoro sam imao sluÄaj da je doktorka poreklom iz Srbije preminula u inostranstvu i na sahrani su joj stavili lutku u sanduk.
Na Homoljskim planinama Radović je imao priliku da vidi obiÄaje koji datiraju još od srednjeg veka:
- Na kapke pokojnika stavljane su sitne pare ukoliko je pokojnik preminuo otvorenih oÄiju. Oni veruju da ne valja da oÄi pokojnika nekoga vide. U većini krajeva vlada verovanje i da ne valja stavljati ogledalo u kovÄeg da pokojnik ne bi video svoj odraz i ne treba stavljati oštre predmete kako se ne bi povredio.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE