Po predanju u tarpošu se služilo grožđe za putnike namernike, pa se i za dobro vino govorilo da može u tarpoš da se nosi
Foto:Printscreen/youtube/ RTS Beogradska hronika Jutarnji program
Kape koje su u 19. veku nosile devojke na dan svog venÄanja bile su veoma raznovrsne i neobiÄne, kako po izgledu tako i po naÄinu na koji su se nosile. U mnogim krajevima Srbije postojala je praksa da se venÄana kapa nosi godinu dana nakon venÄanja, odnosno sve do roÄ‘enja prvog deteta.
Jedna od najpoznatijih nevestinskih kapa bio je smiljevac, koji je ime dobio po smilju, jer se ovim cvećem najÄešÄ‡e kapa kitila. Smilje je cveće koje je posebno opevano u srpskim narodnim pesmama i kojim su se devojke Äesto kitile, a simbolisalo je deviÄanstvo.
Po nekim istraživaÄima smiljevac je nastao od venca koji se nosio oko glave i da zapravo predstavlja njegov složeniji oblik. Znamo da je u Beogradskoj Posavini sve do 1860. godine smiljevac nosio ime venac, odnosno zadržao je svoj stariji naziv.
U okolini Beograda, AranÄ‘elovca, pa sve do Kragujevca nosio se jako visok smiljevac, napred okićen srebrnim granama, a na vrhu raznim cvećem pogotovo smiljem. Ono što je posebno isticalo smiljevac je paunovo perje koje se dodavalo uz cveće. Paunovo perje, osim estetske uloge, imalo je i magijsku ulogu. Ispod obraza nosio se podbratnik, sa nanizanim srebrnim novcem i nizom crvenih ili plavih Ä‘inÄ‘uva na prednjoj strani.
Na zadnjoj strani smiljevca nosio se dugi, vezeni peškir, koji je padao niz leÄ‘a i njime je nevesta pridržavala smiljevac da ne bi pao prilikom klanjanja. Iz zapisa hroniÄara saznajemo da su smiljevci iz Pomoravlja, rudniÄkog, ÄaÄanskog i užiÄkog okruga bili jako visoki i ,,nezgrapniji", a da se u Jadru i RaÄ‘evini nosla nešto drugaÄija venÄana kapa.
U pitanju je tarpoš, takoÄ‘e stara kapa i jedna vrsta smiljevca. Prema opisima Vuka Karadžića to je bila u svemu svetu najveća ženska kapa, okrugla kao pogaÄa gÄ‘ekoja i šira od aršina. Tarpoš je bila zaista velika i glomazna kapa, jako bogato ukrašena i jako teška za nošenje. Nema podataka da je nošena u drugim mestima Srbije, osim Jadra i RaÄ‘evine, a već dvadesetih godina 19. veka prestaje da se nosi i zamenjena je manjom i praktiÄnijom kapom u obliku dijademe.
Tarpoš je bio kalotastog oblika, pravio se od loze presvuÄene crvenom Äohom na koju je bila našivena šamija. Na šamiji su bile našivene srebrne parice i rese koje su se naizmeniÄno smenjivale oko kalote i pravile oblik sliÄan oreolu. Kapa se još dodatno kitila smiljem, ružama i perjem pauna, kokoške ili ćurke.
Od kalote su se spuštale dve kićanke, pletenice sa obe strane slepooÄnica, koje su padale preko ramena do grudi. I ova kapa je imala bogato ukrašen podbradnik, a na zadnjoj strani ukrašenu belu šamiju takozvano pero, koje je padalo preko leÄ‘a.
Kao i kod smiljevca, ovi elementi su osim estetske uloge trebali da doprinesu stabilnijem nošenju ovako velike kape. Po predanju u tarpošu se služilo grožđe za putnike namernike, pa se i za dobro vino govorilo da može u tarpoš da se nosi.
U ovako specifiÄne i stare nevestinske kape spada i roga koja je posebno nošena u Zapadnoj Srbiji i preko Drine. Roga je sa zadnje strane imala venÄiće od novÄića koji su bili priljubljeni uz kapu i koji su zveckali i ljuljali se dok devojka hoda. Svuda okolo bila je opšivena resama i okićena novÄićima, dok je na prednjoj strani bila dosta šira i imala oblik roga. Roga je mogla imati oblik jednog ili dva roga i osim Srba nosili su je i drugi balkanski narodi.
U MaÄvi se nosila naniz kapa, jako teška ,,novÄana" kapa, koja je sva bila iskićena novcem, smiljem i ružama. SliÄno kao i tarpoš rano je prestala da se koristi zbog svoje nepraktiÄnosti, pre svega težine.
Kao i mnogi drugi elementi narodne nošnje i ove kape imale su za cilj da ulepšaju osobu koja ih nosi ali i da prikažu njen imovinski status, što je bilo naroÄito važno na dan svadbe.
U srpskoj narodnoj nošnji mnogi elementi imaju simboliÄke i magijske uloge, pa su tako ove kape svojim kitnjastim izgledom i šarenilom imale za cilj da skrenu pažnju na sebe i tako saÄuvaju nevestu od "uroka i zlih pogleda", navodi Milka Jovanović u knjizi "Narodna nošnja u Srbiji u XIX veku", izdatoj 1979. godine.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE