Foto: Printscreen, SPC
Period od Velike Gospojine, 28. avgusta, do Male Gospojine, 21. septembra, u srpskoj narodnoj tradiciji poznat je kao Međudnevnica ili Međugospojinci, dok se u pojedinim krajevima, poput Hercegovine, koristi i naziv Nesnovica.
Reč je o posebnom periodu godine za koji se od davnina vezuju brojni običaji, verovanja i narodni obredi.
Prema rečima etnologa prof. dr Vesne Marjanović, u narodnoj tradiciji verovalo se da bilje prikupljeno tokom ovog međuperioda ima posebno snažno dejstvo. Zbog toga se dani do 21. septembra smatraju pogodnim za branje lekovitih trava i plodova koji se, prema narodnom verovanju, čuvaju za zdravlje porodice.
Među biljem koje se tradicionalno bere nalaze se hajdučka trava, kičica, ricinus, konjski bosiljak, papričica, ugaslica i cvet lipe.
Pored lekovitog bilja, bere se i zreo rod drena, šipka, oskoruše, trna i šljive, ali i mala zelena lubenica i drugi rod jabuke. Verovalo se da ovi darovi prirode donose zdravlje i blagostanje domu.
ŠTA SE NE RADI TOKOM MEĐUDNEVNICE?
Narodna tradicija nalaže i određena ograničenja, posebno kada je reč o ženama. Verovalo se da tokom Međudnevice nije dobro započinjati nove velike poslove i radove, već završavati ono što je ranije započeto.
Jedno od zanimljivijih narodnih verovanja odnosi se na živinu. Jaja koja kokoške snesu tokom ovih dana, prema običaju, nisu se nosila na pijacu niti koristila u ishrani, već su se čuvala za nasad.
LEGENDA O SVETOM SAVI I ZMIJAMA
U narodnim predanjima ovaj period se smatrao i vremenom kada je potrebno biti posebno oprezan tokom boravka u prirodi.
Postoji verovanje da su zmije tokom Međudnevnice posebno opasne, a prema staroj legendi, Sveti Sava se upravo u ovim danima dogovara sa divljim zverima o tome koliku će štetu napraviti tokom predstojeće zime.
Iako su se nekada venčanja izbegavala tokom ovog perioda, danas mnogi mladenci bez ustručavanja biraju upravo septembarske dane za svadbe.
Međugospojinci su se, prema narodnoj tradiciji, smatrali i dobrim vremenom za susrete, obnavljanje prijateljstava i mirenje sa ljudima sa kojima su narušeni odnosi.
Narod je verovao da zimu treba dočekati u miru, slozi i dobrim odnosima – jer se upravo tako, prema starim običajima, u dom unose zdravlje i blagostanje.
