SPC DANAS OBELEŽAVA LUČINDAN: SVETI LUKA, ZAŠTITNIK LEKARA I ČESTA KRSNA SLAVA

Foto: Shutterstock

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas, 31. oktobra, obeležavaju praznik Svetog apostola i jevanđeliste Luke, u narodu poznat kao Lučindan. Sveti Luka bio je jedan od prvih propovednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i autor jednog od četiri jevanđelja.

Lučindan je i jedna od čestih krsnih slava u Srbiji. Sveti Luka u pravoslavnoj tradiciji poštuje se kao iscelitelj i zaštitnik lekara, farmaceuta, bolnica i apoteka.

Prema crkvenom predanju, Sveti Luka napisao je treće jevanđelje po redosledu u Novom zavetu, kao i Dela apostolska. Rođen je u Antiohiji, gde je u mladosti izučavao grčku filozofiju, medicinu i živopis. Bio je saradnik apostola Pavla i pratio ga na njegovim misionarskim putovanjima.

Crkva ga smatra i začetnikom hrišćanskog ikonopisa. Prema predanju, naslikao je tri ikone Presvete Bogorodice, kao i ikone svetih apostola Petra i Pavla.

Nakon Pavlove smrti nastavio je da propoveda hrišćanstvo. Prema predanju, stradao je u 84. godini života u Tebi, gde su ga ubili idolopoklonici.

Mošti Svetog Luke, za koje se u narodu veruje da imaju isceliteljsku moć, prenete su iz Epira u Smederevo 12. januara 1453. godine. Despot Đurađ Branković otkupio ih je od turskog sultana za 30.000 zlatnih dukata. U Smederevu su čuvane do pada grada 1459. godine, kada su relikvije odnete.

Za Lučindan su vezani i brojni narodni običaji. U pojedinim ruralnim krajevima konopcima se opasuju torovi kako bi se stoka zaštitila od vukova. Uz ovaj običaj vezuju se izreke „Ide Luka, evo vuka“ i „Sveti Luka, sneg do kuka“, koje najavljuju približavanje zime.

Ukoliko Lučindan pada u vreme posta ili u sredu i petak, slavska trpeza je posna, dok se u ostalim slučajevima priprema mrsna hrana, u skladu sa crkvenim pravilima posta.

Istog dana Srpska pravoslavna crkva obeležava i praznik Svetog Petra Cetinjskog, koji je 1782. godine postao mitropolit i gospodar Crne Gore. Ceo život posvetio je svom narodu, nastojeći da miri zavađena plemena i brani zemlju od osvajača.

Iako je imao položaj vladara, živeo je skromno, poput monaha. Upokojio se 31. oktobra 1830. godine, a njegove mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *