Foto: Shutterstock
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Prenos moštiju svetog apostola Vartolomeja. Njegov glavni praznik proslavlja se 24. jula, odnosno 11. jula po julijanskom kalendaru.
Sveti apostol Vartolomej, jedan od Hristovih apostola, stradao je u jermenskom gradu Albanopolju. Nakon njegovog pogubljenja, hrišćani su njegovo telo položili u olovni kovčeg i sahranili. Prema predanju, na njegovom grobu događala su se brojna čuda i isceljenja, zbog čega je broj hrišćana nastavio da raste.
Zbog toga su neznabošci uzeli kovčeg sa njegovim moštima i bacili ga u more. Zajedno sa njim u more su bačena još četiri kovčega sa moštima mučenika Papijana, Lukijana, Grigorija i Akakija.
Prema crkvenom predanju, kovčezi nisu potonuli, već su se razdvojili i stigli do različitih krajeva. Vartolomejeve mošti dospele su do Liparskih ostrva, gde ih je, prema predanju, dočekao episkop Agaton sa sveštenstvom i narodom.
Mošti su potom bile položene u crkvu posvećenu svetom apostolu Vartolomeju, a kasnije su, nakon dolaska muslimana na Lipare, prenete u Benevento.
NARODNA VEROVANJA I OBIČAJI
U srpskom narodu ovaj praznik poznat je i kao Vartoloma, Vrtoloma ili Vratoloma, a za njega se vezuju brojna narodna verovanja.
Prema tradicionalnim verovanjima, na ovaj dan ne bi trebalo raditi na njivi, jer se smatralo da svetac ne prašta onima koji ne poštuju praznik. U pojedinim krajevima veruje se da rad na zemlji može doneti nevreme, grad, poplave ili druge vremenske nepogode koje bi mogle da unište useve.
Postoji i verovanje da oblačno vreme na Vartolomu najavljuje lošu poljoprivrednu godinu.
U Šumadiji se svetom Vartolomeju pripisuje sposobnost da pomaže obolelima od padavice, pa su ljudi odlazili u manastire kako bi se molili za zdravlje. U topličkom kraju postoji predanje da Sveti Vartolomej i Sveti Sava čuvaju njive od vremenskih nepogoda.
Naziv Vratoloma u narodnoj tradiciji povezuje se i sa upozorenjem deci da se ne penju po drveću kako ne bi povredila ili slomila vrat.
U pojedinim krajevima izbegavalo se kupanje u rekama, dok se ženama savetovalo da ne bućkaju mleko.
Svi ovi običaji i verovanja deo su narodne tradicije i razlikuju se od kraja do kraja, dok se sam praznik obeležava u okviru pravoslavnog kalendara.
