Foto: Shutterstock
Danas, 23. septembra, obeležava se Međunarodni dan znakovnih jezika, datum koji Ujedinjene nacije posvećuju podizanju svesti o značaju znakovnih jezika i punom ostvarivanju ljudskih prava gluvih osoba. Tema ovogodišnjeg obeležavanja je „Proglašavanje ljudskih prava gluvih osoba“.
Međunarodni dan znakovnih jezika obeležava se od 2018. godine, a 23. septembar izabran je u znak sećanja na osnivanje Svetske federacije gluvih 1951. godine. Ujedinjene nacije navode da u svetu živi više od 70 miliona gluvih osoba koje koriste više od 300 različitih znakovnih jezika.
U Srbiji se ovaj dan obeležava uz pitanje koje prevazilazi samo poznavanje i upotrebu znakovnog jezika – koliko su institucije, obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe, tržište rada i svakodnevni život zaista dostupni ljudima koji komuniciraju na ovaj način?
KOLIKO LJUDI U SRBIJI IMA PROBLEM SA SLUHOM?
Prema konačnim rezultatima Popisa stanovništva 2022. godine, Republički zavod za statistiku evidentirao je 90.525 osoba koje su prijavile problem sa sluhom. Ovaj podatak odnosi se na osobe koje imaju poteškoće sa sluhom, čak i uz korišćenje slušnog aparata, i ne predstavlja broj korisnika srpskog znakovnog jezika.
Podaci RZS pokazuju i da je u Srbiji ukupno bilo 356.404 osoba sa invaliditetom starosti dve i više godina, prema kriterijumu koji obuhvata osobe sa velikim poteškoćama ili potpunom onemogućenošću u obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog najmanje jednog od posmatranih problema.
Sa druge strane, državni portal za aplikaciju „SOS za gluve“ navodi procenu od oko 180.000 korisnika znakovnog jezika u Srbiji. Ta brojka obuhvata širi krug korisnika i ne može se direktno porediti sa popisnim podatkom o 90.525 osoba koje su prijavile problem sa sluhom.
Ranije podatke Ministarstva za rad, iz 2020. godine, navode da je oko 70.000 ljudi u Srbiji imalo srpski znakovni jezik kao prvi jezik. Razlika između ovih podataka pokazuje i zašto je važno razlikovati osobe sa oštećenjem sluha od osoba kojima je znakovni jezik primarni način komunikacije.
ZNAKOVNI JEZIK JE JEZIK, A NE SAMO „POMOĆ PRI KOMUNIKACIJI“
Srpski znakovni jezik je zakonom prepoznat kao prirodni oblik komunikacije gluvih osoba, sa sopstvenim jezičkim svojstvima. Zakon o upotrebi znakovnog jezika garantuje pravo gluve osobe na učenje i korišćenje znakovnog jezika, kao i pravo na uslugu tumača kada drugi oblik komunikacije nije dovoljan za ostvarivanje prava, zakonom zasnovanog interesa ili izvršavanje obaveza.
To znači da pitanje znakovnog jezika nije samo pitanje komunikacije, već i pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, institucijama, informacijama, pravosuđu i drugim uslugama.
GDE SE I DALJE JAVLJAJU PROBLEMI?
Iako zakonski okvir postoji, dostupnost u praksi zavisi od toga da li je tumač dostupan, da li institucija može da obezbedi komunikaciju na znakovnom jeziku i da li su informacije prilagođene osobama koje ne koriste govor kao osnovni način komunikacije.
Vlada Srbije je 2025. godine navela da se gluve osobe i dalje suočavaju sa problemima u oblastima kao što su obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u društvo.
Poseban problem predstavlja broj stručnih tumača. U februaru 2026. godine Ministarstvo za rad saopštilo je da je potrebno povećati broj sudskih tumača za znakovni jezik i razvijati škole i obuke za nove kadrove. Ministarstvo je navelo i da je tokom 2025. godine izdvojeno više od 17 miliona dinara za angažovanje 35 znakovnih prevodilaca u 34 udruženja.
POMOĆ JE DOSTUPNA, ALI JE POTREBNO DA BUDE DOSTUPNA SVIMA
Jedan od važnih koraka napravljen je pokretanjem Nacionalnog prevodilačkog centra za srpski znakovni jezik, dok je aplikacija „SOS za gluve“ omogućila 24-časovni pristup tumaču putem video-poziva.
Aplikacija omogućava korisnicima da preko tumača obave telefonski razgovor, zakažu uslugu, kontaktiraju institucije ili reše situacije u kojima bi bez pomoći druge osobe imali komunikacionu prepreku.
Tokom 2026. godine Ministarstvo za rad saopštilo je da su tumači za znakovni jezik dostupni u 31 lokalnoj samoupravi, a da je za programe Saveza gluvih i nagluvih Srbije izdvojeno više od 20 miliona dinara. Zajedno sa Savezom gluvih i nagluvih Vojvodine, za angažovanje tumača i druge programe obezbeđeno je ukupno 35 miliona dinara.
ŠTA BI JOŠ MOGLO DA SE URADI?
Unapređenje položaja gluvih i nagluvih osoba ne podrazumeva samo veći broj tumača. Potrebno je da komunikacija bude dostupna tamo gde se ostvaruju osnovna prava i svakodnevne potrebe.
Među važnim oblastima su:
- više stručnih tumača za znakovni jezik, posebno u zdravstvu, pravosuđu, obrazovanju i javnoj upravi;
- veća dostupnost tumača van većih gradova, kako mesto stanovanja ne bi određivalo koliko će neka usluga biti dostupna;
- veća dostupnost obrazovanja na znakovnom jeziku i podrška deci i porodicama od najranijeg uzrasta;
- pristupačnije zdravstvene usluge, uključujući mogućnost komunikacije sa lekarima bez posredovanja članova porodice;
- više informacija na znakovnom jeziku, posebno kada je reč o važnim javnim, zdravstvenim i bezbednosnim informacijama;
- bolja dostupnost pravne zaštite, uključujući dovoljan broj sudskih tumača;
- veće mogućnosti za zapošljavanje i profesionalno usavršavanje;
- uključivanje gluvih osoba u donošenje odluka koje neposredno utiču na njihov život i položaj.
Upravo princip „ništa o nama bez nas“, koji se vezuje za međunarodni pokret osoba sa invaliditetom, znači da se politike i usluge ne bi trebalo kreirati bez uključivanja ljudi na koje se odnose. Ujedinjene nacije posebno naglašavaju značaj učešća gluvih zajednica u pitanjima koja se tiču znakovnih jezika i njihovih prava.
DANAS NIJE SAMO DAN ZA ZNAKOVNI JEZIK
Međunarodni dan znakovnih jezika zato nije samo prilika da se govori o tome kako komuniciraju gluve osobe. To je i podsećanje da pravo na komunikaciju predstavlja osnovu za ostvarivanje brojnih drugih prava.
Ako osoba ne može da razgovara sa lekarom, razume odluku institucije, prijavi problem policiji, dobije pravnu pomoć ili prati važne informacije zato što komunikacija nije prilagođena njenim potrebama, prepreka više nije samo jezička.
Postaje društvena.
Zato je cilj da znakovni jezik ne bude dostupan samo kada se posebno zatraži, već da bude deo sistema u kojem gluve i nagluve osobe mogu da ostvaruju svoja prava samostalno, ravnopravno i bez nepotrebnih komunikacionih barijera.
