Foto: Shutterstock
Međunarodni dan borbe protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima obeležava se 14. novembra širom sveta, sa ciljem podizanja svesti o krađi, pljački arheoloških nalazišta i ilegalnoj trgovini umetničkim i istorijskim predmetima.
Ovaj datum ustanovio je UNESCO 2019. godine, na svojoj 40. Generalnoj konferenciji, kako bi dodatno ukazao na razmere ovog kriminala i značaj međunarodne saradnje u zaštiti kulturnog nasleđa.
Nezakonita trgovina kulturnim dobrima obuhvata krađu i krijumčarenje arheoloških artefakata, umetničkih dela, istorijskih dokumenata, starih knjiga, rukopisa, numizmatičkih zbirki i drugih predmeta od kulturnog i istorijskog značaja. Takvi predmeti često završavaju na međunarodnom crnom tržištu, ali se mogu pojaviti i u legalnim prodajnim kanalima, uključujući aukcije i internet platforme.
KULTURNA BAŠTINA NA METI ORGANIZOVANOG KRIMINALA
Krađa kulturnih dobara ne predstavlja samo materijalni gubitak. Nestankom istorijskih predmeta zajednice gube deo svog identiteta, istorije i kolektivnog pamćenja.
Posebno su ugrožena područja pogođena oružanim sukobima, političkom nestabilnošću i prirodnim katastrofama, gde su muzeji, verski objekti i arheološka nalazišta izloženi pljačkama i uništavanju.
UNESCO upozorava da nezakonita trgovina kulturnim dobrima može biti povezana sa organizovanim kriminalom, pranjem novca i finansiranjem terorizma.
KONVENCIJA IZ 1970. GODINE KAO TEMELJ ZAŠTITE
Važan međunarodni instrument u borbi protiv ove pojave jeste UNESCO Konvencija o merama za zabranu i sprečavanje nezakonitog uvoza, izvoza i prenosa svojine nad kulturnim dobrima, usvojena upravo 14. novembra 1970. godine u Parizu.
Konvencija predviđa međunarodnu saradnju u sprečavanju nezakonite trgovine, zaštiti kulturnih predmeta i vraćanju ukradenih dobara zemljama porekla.
UNESCO ističe da odgovornost za zaštitu kulturne baštine imaju države, muzeji, institucije, trgovci umetninama, ali i sami kupci, koji moraju da provere poreklo predmeta pre kupovine.
Obeležavanjem ovog dana međunarodna zajednica podseća da kulturna dobra nisu samo vredni predmeti, već svedočanstva istorije i identiteta naroda, čije očuvanje predstavlja odgovornost svih.
