GREJANJE PO POTROŠNJI U SRBIJI: 41 ODSTO STANOVA PREŠLO NA NOVI OBRAČUN, CILJ JE 70 ODSTO DO KRAJA SEZONE

Foto: EPA STEPHANIE LECOCQ

Prelazak na naplatu daljinskog grejanja prema potrošnji u Srbiji odvija se postepeno, a najveći problem predstavljaju starije stambene zgrade u kojima ne postoje uređaji za pojedinačno merenje utrošene toplotne energije. Na novi sistem obračuna do sada je prešlo 41 odsto stambenih jedinica, dok je cilj da tokom aktuelne grejne sezone taj procenat dostigne 70 odsto.

Predsednica Skupštine Udruženja toplana Srbije Ivana Kalanja izjavila je za RTS da se rad sistema daljinskog grejanja stabilizovao nakon prvih sedam do deset dana od zvaničnog početka grejne sezone, 15. oktobra.

Kako je navela, sve toplane rade, mada se povremeni kvarovi i dalje javljaju i otklanjaju u najkraćem mogućem roku. Najveći broj poziva građana beleži se na početku grejne sezone, kada se sistemi ponovo pokreću posle šest meseci mirovanja.

Kalanja je savetovala građanima da, umesto da svaki stan pojedinačno prijavljuje problem, prijavu po mogućstvu podnese upravnik zgrade ili predstavnik stanara. Time se smanjuje pritisak na telefonske linije toplana i olakšava organizacija intervencija.

KADA SE ISKLJUČUJE GREJANJE?

Način rada toplana određuju lokalne samouprave, zbog čega se pravila o isporuci toplotne energije razlikuju od grada do grada.

Prema rečima Kalanje, temperatura od oko 15 stepeni predstavlja granicu na kojoj automatika može da isključi sistem kod velikih toplana koje koriste gas ili mazut. Ipak, to nije jedinstveno pravilo za sve sisteme, jer način rada zavisi i od tehničkih karakteristika postrojenja.

Ona se osvrnula i na situaciju u Vrbasu, gde je početak grejne sezone kasnio zbog finansijskih poteškoća. U međuvremenu je, kako je navela, pronađeno rešenje koje je omogućilo nastavak rada toplane, iako finansijski problemi nisu u potpunosti rešeni.

STARE ZGRADE NAJVEĆA PREPREKA ZA NOVI SISTEM

Dok novije stambene zgrade uglavnom imaju mogućnost pojedinačnog merenja potrošnje, u starijim objektima situacija je znatno složenija. Dotrajale instalacije i nedostatak uređaja za merenje u pojedinačnim stanovima predstavljaju jednu od glavnih prepreka za prelazak na novi model naplate.

Zakonski rokovi za prelazak na obračun prema potrošnji su istekli, ali su u saradnji sa Energetskom zajednicom utvrđeni novi ciljevi. Trenutno je na ovaj sistem prešlo 41 odsto stambenih jedinica, a plan je da tokom ove grejne sezone taj udeo poraste na 70 odsto.

Važno je, međutim, da naplata prema potrošnji ne podrazumeva u svakom slučaju ugradnju posebnog merača u svakom stanu.

U starijim zgradama u kojima ne postoje individualni uređaji, potrošnja se meri na nivou podstanice, odnosno celog objekta. Ukupna količina utrošene toplotne energije zatim se raspoređuje među stanovima prema njihovom udelu u ukupnoj grejnoj površini zgrade.

KAKO ĆE IZGLEDATI RAČUNI ZA GREJANJE?

Novi model obračuna predviđa dve stavke na računima za daljinsko grejanje – fiksni i varijabilni deo.

Fiksni deo plaća se tokom svih 12 meseci i odnosi se na instalisanu snagu i troškove sistema, dok se varijabilni deo obračunava tokom grejne sezone, u zavisnosti od količine utrošene toplotne energije.

To znači da računi tokom letnjih meseci mogu biti niži, jer se tada ne obračunava varijabilni deo za grejanje, dok će zimski iznosi zavisiti od potrošnje i vremenskih uslova.

KO BI MOGAO DA PLAĆA MANJE, A KO VIŠE?

Prelazak na obračun prema potrošnji ne znači automatski da će grejanje pojeftiniti ili poskupeti za sve korisnike. Iznos računa zavisiće od karakteristika zgrade, kvaliteta izolacije, stolarije i načina korišćenja grejanja.

U povoljnijem položaju mogli bi da budu stanari energetski efikasnih objekata, sa dobro izolovanim fasadama i kvalitetnom stolarijom, jer takve zgrade imaju manje toplotne gubitke. Veće račune mogli bi da imaju stanari objekata sa lošom izolacijom i dotrajalim prozorima.

Posebno pitanje ostaju zgrade u kojima se potrošnja meri na nivou celog objekta. U takvim slučajevima račun pojedinačnog stana ne zavisi samo od ponašanja njegovih stanara, već i od ukupne potrošnje zgrade, koja se raspoređuje prema grejnoj površini.

Zbog toga će ulaganja u energetsku efikasnost imati sve veći značaj. Obnova fasada, zamena stolarije i modernizacija instalacija mogli bi da utiču na smanjenje toplotnih gubitaka, a samim tim i na buduće troškove grejanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *