Foto: Shutterstock
Kada premine član porodice, pitanje podele imovine često postaje predmet spora, posebno kada je ostavilac iza sebe ostavio testament kojim je imovinu rasporedio drugačije od onoga što bi naslednici dobili po zakonu.
Ipak, sloboda raspolaganja imovinom testamentom nije neograničena. Zakon o nasleđivanju štiti određene kategorije najbližih srodnika kroz institut nužnog dela.
To znači da činjenica da neko u testamentu nije dobio ništa sama po sebi ne znači da je ostao bez svakog prava na nasledstvo.
KO SU NUŽNI NASLEDNICI?
Nužni naslednici su lica kojima zakon, pod određenim uslovima, garantuje pravo na deo zaostavštine, čak i kada je ostavilac testamentom drugačije rasporedio svoju imovinu.
U nužne naslednike spadaju:
- potomci ostavioca;
- usvojenici i njihovi potomci;
- bračni drug;
- roditelji;
- usvojilac iz potpunog usvojenja.
U određenim okolnostima, pravo na nužni deo mogu imati i usvojilac iz nepotpunog usvojenja, braća i sestre, dedovi, babe i ostali preci, ali samo ako su ispunjeni zakonom propisani uslovi, između ostalog da su trajno nesposobni za privređivanje i da nemaju nužnih sredstava za život.
Važno je i pravilo naslednih redova. Činjenica da je neko srodnik ostavioca ne znači automatski da ima pravo na nasledstvo u konkretnom slučaju. Ako postoje naslednici iz bližeg naslednog reda, naslednici iz daljeg reda po pravilu ne dolaze na nasleđe.
KOLIKI JE NUŽNI DEO?
Nužni deo se ne određuje jednostavno kao određeni procenat celokupne imovine, već se najpre utvrđuje koliki bi bio zakonski nasledni deo konkretnog naslednika, a zatim se na njega primenjuje zakonom propisana visina nužnog dela.
Za potomke, usvojenike i bračnog druga nužni deo iznosi polovinu njihovog zakonskog naslednog dela.
Za roditelje i ostale nužne naslednike iz druge grupe, pod uslovima koje zakon propisuje, nužni deo iznosi trećinu njihovog zakonskog naslednog dela.
Na primer, ako bi dete bez testamenta nasledilo polovinu zaostavštine, njegov nužni deo iznosio bi četvrtinu ukupne zaostavštine.
KAKO SE UTVRĐUJE DA LI JE NUŽNI DEO POVREĐEN?
Kod obračuna nužnog dela ne posmatra se samo ono što je naslednik eventualno dobio testamentom.
Za utvrđivanje obračunske vrednosti zaostavštine uzimaju se u obzir i određeni pokloni koje je ostavilac učinio za života, u skladu sa pravilima Zakona o nasleđivanju.
Međutim, zakon predviđa i izuzetke, pa se u obračun ne uključuje svaka stvar koju je neko nekada poklonio.
Zato se kod konkretnog slučaja mora utvrditi koja imovina postoji, koji su pokloni relevantni za obračun i ko su zakonski naslednici.
ŠTA AKO STE OSTALI BEZ NUŽNOG DELA?
Nužni naslednik čije je pravo povređeno može zahtevati zaštitu svog prava.
Najbolje je da se pitanje istakne već tokom ostavinskog postupka, kako bi se utvrdilo da li postoji povreda nužnog dela i u kom obimu.
U zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, zaštita može biti ostvarena zahtevom za novčanu protivvrednost ili zahtevom za vraćanje, odnosno izdvajanje dela konkretne imovine.
Ako između naslednika nastane spor o činjenicama ili pravu, pitanje se može rešavati i u parničnom postupku.
DA LI SE NASLEĐUJU I DUGOVI?
Nasleđivanje ne podrazumeva samo imovinu već može obuhvatiti i obaveze ostavioca.
Naslednik za dugove ostavioca odgovara do visine vrednosti nasleđene imovine, dok naslednik koji se odrekao nasleđa za dugove po pravilu ne odgovara.
Zato kod nasledstva nije dovoljno posmatrati samo vrednost stana, kuće, zemlje ili novca – potrebno je proveriti i eventualne dugove koji ulaze u zaostavštinu.
KADA MOŽETE BITI ISKLJUČENI IZ NUŽNOG DELA?
Pravo na nužni deo nije apsolutno.
Ostavилац može testamentom isključiti iz nasleđa nužnog naslednika koji je učinio neki od zakonom propisanih razloga za isključenje, kao što je teža povreda zakonske obaveze prema ostaviocu, određena umišljajna krivična dela prema ostaviocu ili druga ponašanja predviđena Zakonom o nasleđivanju.
Razlog za isključenje mora biti naveden u testamentu na način predviđen zakonom.
Pored isključenja, postoji i mogućnost lišavanja potomka nužnog dela u korist njegovih potomaka, ali samo pod uslovima koje zakon izričito propisuje, između ostalog kada je potomak prezadužen ili je rasipnik.
U tom slučaju zakon predviđa posebnu zaštitu njegovih potomaka.
ROKOVI MOGU BITI PRESUDNI
Kod ostvarivanja prava na nužni deo posebno je važno voditi računa o rokovima.
Zakon predviđa da se pravo zahtevati nužni deo zbog povrede testamentarnim raspolaganjem može ostvarivati u roku od tri godine od proglašenja testamenta, dok kod povrede učinjene poklonima rok počinje da teče od smrti ostavioca.
Zbog toga nije dobro odlagati reakciju kada naslednik smatra da je njegovo pravo povređeno.
TESTAMENT NIJE JEDINO ŠTO SE GLEDA
Najvažnije je da naslednik ne zaključi da je ostao bez ikakvog prava samo zato što u testamentu nije naveden ili mu je ostavljeno manje nego što očekuje.
Kod nužnog dela mora se utvrditi ko su zakonski i nužni naslednici, koliki bi bio njihov zakonski deo, koja imovina ulazi u obračun i da li postoje relevantni pokloni ili druga raspolaganja ostavioca.
Tek nakon toga može se pouzdano utvrditi da li je nužni deo povređen i šta naslednik može da zahteva.
