U Srbiji je sve izraženiji trend zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju, koji se sve češće koristi kao način uređenja imovinsko-pravnih odnosa i obezbeđivanja brige u starosti.
Ovim ugovorom jedna strana se obavezuje da će drugoj pružati doživotnu negu, pomoć i izdržavanje, dok zauzvrat nakon smrti stiče pravo na određenu imovinu, najčešće nekretnine.
Stručnjaci navode da je rast interesovanja posledica promenjenih životnih okolnosti, sve većeg broja starijih osoba koje žive same, kao i želje da se obezbedi sigurnost i kontinuirana briga.
Ovaj pravni model podrazumeva jasno definisane obaveze, gde davalac izdržavanja mora da obezbedi osnovne životne potrebe poput hrane, stanovanja, nege u bolesti i drugih svakodnevnih troškova, dok se imovinsko pravo prenosi tek nakon smrti primaoca izdržavanja.
U praksi se naglašava da je ugovor veoma ozbiljan pravni posao koji mora biti zaključen u zakonskoj formi i kod javnog beležnika, a stručnjaci savetuju oprez i jasno definisanje svih obaveza kako bi se izbegli kasniji sporovi.
