TROŠAK RADA NIJE SAMO PLATA: VIŠE OD 1.300 DINARA PO RADNOM SATU ODLAZI NA ZARADE I DOPRINOSE

Foto: Shutterstock

Prosečni troškovi rada po radnom satu u Srbiji tokom 2024. godine iznosili su 1.318 dinara, odnosno oko 11,26 evra, pokazuju rezultati Istraživanja o troškovima rada Republičkog zavoda za statistiku.

Najveći deo tog iznosa, 1.313 dinara po radnom satu, odnosio se na naknade zaposlenima, odnosno zarade i pripadajuće doprinose.

Trošak rada, međutim, ne čine samo plate. U ukupne troškove ulaze i izdaci za obrazovanje i usavršavanje zaposlenih, troškovi povezani sa zapošljavanjem novih radnika, zaštitom na radu, kao i određeni drugi porezi i naknade.

ZARADE I DOPRINOSI ČINE 91 ODSTO TROŠKOVA

U strukturi troškova rada najveće učešće imaju redovne isplate zaposlenima, odnosno zarade i redovni bonusi, sa pripadajućim porezima i doprinosima na teret zaposlenog. One čine 70,4 odsto ukupnih troškova rada.

Obavezni doprinosi na teret poslodavca učestvuju sa 11,7 odsto, dok isplate za neodrađene dane, poput godišnjih odmora i praznika, čine 8,9 odsto.

Ove tri kategorije zajedno predstavljaju 91 odsto ukupnih troškova rada.

Ostali troškovi čine znatno manji deo. Troškovi obrazovanja i usavršavanja zaposlenih, kao i troškovi ostalih poreza koji obuhvataju i penale zbog nezapošljavanja zakonom propisanog broja osoba sa invaliditetom, učestvuju sa po 0,2 odsto.

NAJVEĆI TROŠAK RADA U INFORMISANJU I KOMUNIKACIJAMA

Najviši prosečni troškovi rada po radnom satu tokom 2024. godine zabeleženi su u sektoru informisanja i komunikacija, gde su iznosili 2.676 dinara.

To je približno dvostruko više od proseka za celu Srbiju.

Na drugom kraju nalaze se delatnosti u kojima su prosečni troškovi rada bili znatno niži. U uslugama smeštaja i ishrane, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, kao i umetnosti, zabavi i rekreaciji, prosečni troškovi bili su niži od 1.015 dinara po radnom satu.

Podaci RZS-a pokazuju da se trošak zaposlenog razlikuje u zavisnosti od delatnosti, ali i da zarade, porezi i doprinosi predstavljaju najveću komponentu ukupnog troška koji poslodavac ima po osnovu angažovanja radne snage.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *