Foto: Shutterstock
Predaja pasoša policijskom službeniku na graničnom prelazu za većinu putnika traje svega nekoliko sekundi. Ipak, iza tog kratkog postupka nalazi se čitav niz provera – od autentičnosti dokumenta do podataka koji mogu biti važni za prelazak državne granice.
Kada putnik preda pasoš, čitač najpre očitava podatke iz mašinski čitljive zone dokumenta. Među njima su ime i prezime, datum rođenja, državljanstvo, pol, broj pasoša, država koja ga je izdala i datum isteka.
Kod biometrijskih pasoša može se očitati i elektronski čip, koji sadrži fotografiju vlasnika i podatke namenjene potvrdi identiteta i autentičnosti putne isprave.
PRVO SE PROVERAVA SAM DOKUMENT
Jedan od osnovnih koraka je provera da li je pasoš važeći i da li je prijavljen kao izgubljen ili ukraden.
Sistem može ukazati i na to da je dokument poništen, nevažeći ili da postoje podaci koji zahtevaju dodatnu proveru njegove autentičnosti.
Fotografija iz pasoša upoređuje se sa osobom koja se nalazi pred službenikom, dok se u slučaju sumnje mogu dodatno proveravati zaštitni elementi dokumenta.
Posebno je važno da putnik ne koristi pasoš koji je prethodno prijavio kao izgubljen ili ukraden. Čak i ako ga naknadno pronađe, dokument može ostati evidentiran kao nevažeći.
NA SPOLJNIM GRANICAMA ŠENGENA PROVERAVAJU SE I DRUGE EVIDENCIJE
Za putnike koji prelaze spoljne granice Šengenskog prostora provere mogu obuhvatiti relevantne nacionalne i međunarodne informacione sisteme.
Jedan od njih je Šengenski informacioni sistem (SIS), koji može sadržati različita upozorenja, uključujući podatke o traženim ili nestalim osobama, zabranama ulaska, sudskim nalozima, kao i predmetima koji se potražuju u vezi sa krivičnim postupcima.
U zavisnosti od okolnosti, mogu se proveravati i podaci iz Interpolovih evidencija o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama.
To znači da skeniranje pasoša nije samo provera da li se ime na dokumentu poklapa sa osobom koja ga predaje.
NE PRIKAZUJE SE „CELA ŽIVOTNA ISTORIJA“ PUTNIKA
Jedna od čestih zabluda jeste da se nakon skeniranja pasoša policajcu automatski prikazuje kompletna životna istorija putnika.
To nije slučaj.
Službeniku se prikazuju informacije relevantne za konkretnu graničnu kontrolu i upozorenja za koja ima ovlašćenje da ih vidi. Pristup bazama podataka uređen je pravilima i ograničen ovlašćenjima, dok se izvršene provere evidentiraju i podležu pravilima zaštite ličnih podataka.
Samo skeniranje pasoša takođe ne otkriva gde osoba radi, koliko novca ima na bankovnom računu, šta je kupovala ili šta se nalazi u njenom mobilnom telefonu.
PROVERAVA SE I PRAVO NA ULAZAK I DUŽINA BORAVKA
Za državljane zemalja koje nisu članice Evropske unije, kontrola može obuhvatiti i podatke relevantne za pravo ulaska i boravka u Šengenskom prostoru.
Službenik može proveravati, između ostalog, koliko je putnik prethodno boravio u Šengenu, da li poseduje važeću vizu ili dozvolu boravka, da li je prekoračio dozvoljeni period boravka i da li postoje ranije izrečene mere koje utiču na pravo ulaska.
Uvođenjem novih digitalnih sistema granične kontrole, uključujući EES – sistem ulaska/izlaska, obrada podataka o prelascima granice postaje sve više digitalizovana.
ZAŠTO NEKADA KONTROLA TRAJE DUŽE?
Duže zadržavanje na granici ne znači automatski da je putnik osumnjičen za krivično delo ili neki drugi prekršaj.
Razlog može biti potpuno tehničke ili administrativne prirode.
Na primer, dodatna provera može biti potrebna zbog osobe sa istim ili sličnim imenom, problema sa očitavanjem čipa, oštećenog pasoša, nejasnog prethodnog zapisa o prelasku granice ili potrebe da se potvrdi određena informacija u drugom sistemu.
Službenik tada može zatražiti dodatni dokument, postaviti pitanja o putovanju ili uputiti putnika na detaljniju kontrolu.
ŠTA AKO SISTEM PRIKAŽE UPOZORENJE?
Upozorenje se ne mora odnositi samo na osobu. U zavisnosti od sistema i vrste evidencije, može biti povezano sa dokumentom, vozilom ili registarskim tablicama.
Dalji postupak zavisi od razloga zbog kojeg je upozorenje uneto.
Može uslediti dodatna provera identiteta, razgovor sa putnikom, privremeno zadržavanje dokumenta, odbijanje ulaska ili postupanje druge nadležne službe.
Zbog toga nekoliko sekundi tišine nakon skeniranja pasoša može predstavljati mnogo više od običnog pregleda imena i datuma rođenja.
NEKOLIKO SEKUNDI, VIŠE PROVERA
Granična kontrola danas podrazumeva kombinaciju provere putne isprave, identiteta, prava na ulazak i informacija dostupnih nadležnim službama.
Putniku taj postupak može izgledati jednostavno: preda pasoš, sačeka nekoliko sekundi i nastavi put.
Ipak, upravo u tom kratkom periodu sistemi proveravaju da li je dokument validan, da li odgovara osobi koja ga koristi i da li postoje relevantna upozorenja ili druge okolnosti koje mogu uticati na prelazak granice.
Zato je važno imati važeći i neoštećen pasoš, a posebno ne koristiti dokument koji je prethodno prijavljen kao izgubljen ili ukraden.
