Foto: Shutterstock.com/bombermoon
Bliži se 15. jun, datum koji u Pozorištu “Boško Buha” zauzima posebno mesto, jer je to dan kada je preminuo Milorad Mandić Manda – njihov dugogodišnji kolega, upravnik i prijatelj.
Na čelu pozorišta bio je nešto više od dve godine, ali iz današnje perspektive taj period deluje znatno duže, zbog intenziteta i posvećenosti kojom je obavljao svoj posao. Dani su, kako se ističe, bili ispunjeni i dinamični, kao da je svaka obaveza imala posebnu težinu i nije smela da čeka.
Manda nikada nije razdvajao posao od ljubavi prema pozorištu – za njega je sve to bilo jedno, što je zahtevalo stalno ulaganje energije i ličnog angažovanja.
Bio je omiljen među decom, ali i među odraslima, pre svega zbog iskrenosti koja se ne uči. Umeo je da svima približi pozorište kao nešto živo, blisko i njihovo. Nije koristio velike reči, ali je svojim prisustvom podsticao druge da budu bolji, odgovorniji i prisutniji.
U “Buhi” nije bio samo upravnik, već i zaštitnik tog prostora, koji je doživljavao kao svoju kuću. Znao je svaki detalj – ljude, predstave, probleme i radosti.
Zbog toga rekonstrukcija pozorišta za njega nije bila samo projekat, već misija kojoj je pristupio iz duboke odgovornosti prema mestu koje pripada deci, glumcima i publici.
Danas, deset godina kasnije, o njemu se ne govori samo kao o glumcu koji je prerano otišao i koji je umeo da nasmeje publiku, već kao o čoveku koji je ostavio trag, toplinu i ideju da pozorište može biti dom.
I kada se o njemu govori, često se ne koristi prošlo vreme – jer ono što je gradio i način na koji je živeo svoj posao i dalje živi u “Buhi” i u ljudima koji ga pamte.
